Jacob Neusner (1932. – 2016.) bio je američki znanstvenik judaizma i jedan od najplodnijih autora u povijesti, s više od 900 napisanih ili uređenih knjiga. Studirao je na Harvardu, Oxfordu i Jewish Theological Seminaryju, gdje je zaređen za konzervativnog rabina, a doktorirao je religiju na Sveučilištu Columbia. Predavao je na brojnim američkim sveučilištima, među ostalim na Dartmouthu, Brandeisu, Brownu i Sveučilištu Južne Floride, a od 1994. do 2014. radio je na Bard Collegeu, gdje je s Bruceom Chiltonom osnovao Institut za napredne teološke studije. Bio je član Nacionalne zaklade za humanističke znanosti i Nacionalne zaklade za umjetnost te počasni član Clare Halla na Sveučilištu u Cambridgeu.

Neusnerovo istraživanje usmjereno je bilo na rabinsku literaturu, posebno Mišnu i Talmud, koje je uvelike preveo na engleski i time otvorio pristup mnogim znanstvenicima izvan judaističkih studija. Njegova petosveščana Povijest Židova u Babiloniji prva je djela koja su Talmud stavila u iranski kontekst. Posebnu je pozornost posvetio i međureligijskom dijalogu; knjiga A Rabbi Talks with Jesus dobila je pohvale pape Benedikta XVI., koji ju je nazvao ključnom za kršćansko-židovski dijalog. Iako je njegov pristup bio vrlo utjecajan, izazvao je i brojne kritike, osobito u pogledu poznavanja rabinskog hebrejskog i aramejskog jezika. Unatoč prijeporima, Neusner je ostao jedno od najistaknutijih imena u suvremenim religijskim studijama.