Tomislav Ivančić (1938. – 2017.) rođen je u mjestu Davor kod Nove Gradiške. Nakon završene klasične gimnazije u Zagrebu, studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a potom na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je stekao magisterije iz filozofije i teologije te 1971. doktorirao radnjom o Dietrichu Bonhoefferu. Za svećenika je zaređen 1966. u Rimu.

Od 1971. predavao je fundamentalnu teologiju na KBF-u u Zagrebu, baveći se pitanjima objave, ekleziologije, odnosa religije i ateizma, novih religioznih pokreta te evangelizacije. Bio je dekan KBF-a, kanonik zagrebačkog Kaptola i čazmanski arhiđakon, pastoralno je djelovao u Zagrebu te predavao na više visokoškolskih institucija. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. članom Međunarodne teološke komisije. Uz akademski rad, poznat je i po razvijanju modela hagioterapije te nastojanjima da poveže teologiju, kulturu i suvremene društvene izazove.