Papa Pavao VI. (Giovanni Battista Montini) (1897. – 1978.) rođen je u Concesiju u obitelji plemićkog podrijetla. Nakon školovanja u Bresciji i Rimu zaređen je za svećenika 1920. godine. Radio je u Državnom tajništvu, predavao povijest diplomacije te bio bliski suradnik budućeg pape Pia XII. Godine 1954. imenovan je nadbiskupom Milana, a 1958. kardinalom. Istaknuo se u pripremama i radu Drugoga vatikanskog koncila, osobito dajući jasnu koncepcijsku strukturu njegovu djelovanju.

Na konklavama 1963. izabran je za papu i uzeo ime Pavao VI., po uzoru na apostola Pavla. Njegov pontifikat obilježila su četiri glavna cilja: dovršetak Koncila, dijalog s Istočnom Crkvom, približavanje kršćanskim zajednicama Zapada i otvaranje Crkve modernom svijetu. Bio je prvi papa koji je intenzivno putovao svijetom te govorio u Ujedinjenim narodima. Objavio je značajne enciklike, među kojima Populorum progressio o razvoju naroda i Humanae Vitae o vrijednosti života i braka, koja je izazvala snažne rasprave. Njegov pontifikat donio je važne reforme liturgije i internacionalizaciju Kardinalskog zbora. Preminuo je 6. kolovoza 1978. u Castel Gandolfu, a 2018. godine proglašen je svetim.